Koje vrste implantata postoje?

Dentalni implantati predstavljaju artificijelni korijen zuba koji se kirurški ugrađuje u čeljust kada više nije moguće spasiti zub te na sebi nosi protetsku krunicu ili most.

Implantati se izrađuju od dvije vrste materijala, titana i keramike.

Implantati izrađeni od titana postoje na tržištu od sredine 1960-ih godina i njihova je uspješna primjena dokazana. Titan je biokompatibilan, jako izdržljiv i stabilan materijal visoke otpornosti na koroziju sa značajno višim postotkom uspješnosti u odnosu na cirkonske implantate. Potonji se sastoji iz dva dijela – samog implantata koji se ugrađuje u čeljust i suprastrukture koja može biti ravna ili angulirana čime se može ispraviti pozicija implantata u čeljusti. Iako rijetko, kod titanskih implantata postoji određena stopa nesupjeha kod osoba s alergijama na metale. Također, kod osoba sa tankim gingivnim biotipom, moguće je blago prosijavanje kroz gingivu jer su tamne boje, posebice u estetskoj zoni. Uz pažljivo održavanje, dobru oralnu higijenu i nepušenje, titanski implantati imaju 95% stopu uspjeha.

Keramički implantati dobivaju se iz cirkonij oksida te se nazivaju još i cirkonski implantati. Cirkonski implantati su bezmetalni implantati, biokompatibilni, hipoalergeni, dobre otpornosti koroziju i akumulaciju bakterija, no nešto slabije otpornosti na frakture nego titanski implantati. Zbog svoje bijele boje, izvrstan su izbor kod pacijenata s tankim gingivnim biotipom, posebice u estetskoj zoni. Uz navedene prednosti cirkonskih implantata, postoje i neki nedostaci kao što je sama struktura implantata gdje su sam implantat i suprastruktura na kojoj je ugrađena zubna krunica povezani u jednu cjelinu te sama ugradnja implantata i smjer moraju biti izuzetno precizni. Također, sam proces izrade cirkonskih implantata je kompleksan te im je i cijena nešto viša u odnosu na titanske implantate, a stopa uspjeha nešto manja.

Odabir implantata individualan je i potrebno je imati na umu specifične značajke svakog pacijenta – kvalitetu kosti, gingivni biotip, poziciju implantata u čeljusti i vrstu protetskog rada te shodno tome donijeti odluku.