Vrste naših radova na implantatima

Radove na implantatima možemo podijeliti na fiksne i polufiksne radove ako gledamo kako oni funkcioniraju u ustima, dok ih po vrsti materijala dijelimo na keramiku (s kosturom od metala ili cirkona), cirkon, akrilat i kompozit.

Obzirom na mogućnosti onda se nameće pitanje, kako se odlučujemo za vrstu rada? Naša preporuka se uglavnom bazira na broju zuba koje treba zamijeniti ili na broju i kvaliteti preostalih zuba u ustima.

Kada nedostaje jedan zub preporuka je da se isti nadomjesti implantatom i krunicom na tom implantatu, a to je fiksni rad.

Kada nedostaju tri ili više zuba preporuka je raditi most na implantatima, a koji ima minimalno dva ili tri uporišta što je također fiksni rad.

Kada nedostaju tj. imamo gubitak svih zuba jedne ili obje čeljusti tad možemo raditi fiksni ili polufiksni rad ovisno o broju implantata, načinu postavljanja implantata (smjera) i kvaliteti kosti.

Bezuba čeljust

Pacijent koji već nosi proteze (mobilni rad) i ima otežano ili potpuno onemogućeno nošenje proteza preporuka je izraditi polufiksni rad. To je rad kod kojeg se ugrađuju četiri implantata i na njima se radi prečka (nosač, primar, veza) koja ima ležište (sekudar, drugi dio veze) u novoj protezi. Ta nova proteza nije pomična, stabilna je, omogućuje normalno, nesmetano žvakanje i govor. Ona ujedno nadomješta i izgubljena meka tkiva te daje potporu usnici i obrazima. Izgleda kao i „obična“ proteza samo što gornja proteza nema nepca od akrilata, a donja izgleda isto. Ta vrsta rada je polufiksni rad jer se ne miče u ustima, ali se mora izvaditi iz usta radi čišćenja.

Osoba koja nije nikada nosila proteze, nema veliki gubitak mekog tkiva tj. potpore za usnice i obraze, međučeljusni razmak nije velik, a ima nedostatak svih zuba jedne ili obje čeljusti preporuča se napraviti fiksni rad na implantatima. Tad se stavlja šest ili osam implantata na kojima će se raditi most. Broj implantata ovisi o kvaliteti kosti, međučeljusnom razmaku i o materijalu od kojeg će se raditi definitivni rad. Na implantate se stavljaju suprastrukture koje drže most. Na njih se most fiksira cementom ili vijcima.

Posebnu kategoriju radova na implantatima čine radovi koji se zovu „All-on-four“ za donju čeljust i „All-on-five“ ili „All-on-six“ za gornju čeljust. Nazivaju se po broju implantata koji se postavljaju, odnosno četiri, pet ili šest. To su fiksni radovi kod kojih je smjer postave krajnjih implantata drugačiji (tj. pod kutom, kosi) i rade se kad je prisutan nedostatak kosti u stražnjim dijelovima čeljusti. Kod tih je radova skraćen zubni luk tj. radi se rad s manje zuba u mostu. Na tu vrstu rada se najčešće odlučimo kad želimo izbjeći protezu i raditi fiksni rad u ustima, a nemamo mogućnosti postaviti implantate u stražnjem dijelu čeljusti (područje kutnjaka).

Individualni pristup

Sve vrste radova su dobre ukoliko je pacijent s njima zadovoljan. Dosta je tu stručnih i osobnih čimbenika koji utječu na odabir rada. Prvo je uvijek najbolje razmotriti želje pacijent, a nakon toga napraviti ortopantomogram i CT čeljusti te tek nakon toga vidjeti koja se vrsta rada može preporučiti određenom pacijentu.

Kod svih radova, ne samo na implantatima, mora se pristupiti individualno jer je svaka osoba drugačija i ima specifično stanje u ustima. To znači da će svaki pacijent dobiti drugačije preporuke: fiksni ili mobilni rad, s ili bez implantata.