Dentalni implantati su umjetni korijeni – titanski vijci. A kako drže u kosti? Mehanički, kao čavli, vijci ili tiple ili kao naši prirodni zubi?
Primarna, mehanička stabilnost
Neposredno nakon stavljanja implantata i nekoliko tjedana nakon ugradnje dentalnih implantata njihova stabilnost u kosti je čisto mehaničke prirode. Implantati imaju navoje, ležište implantata se pripremi ovisno o tvrdoći kosti tako da se implantati ugrađuju određenom silom.
Naravno da nakon ugradnje dentalnih implantata dolazi do reakcije u okolnoj kosti te se čisto mehanička stabilnost smanjuje već dva tjedna nakon stavljanja implantata.
No, otprilike istovremeno s gubitkom mehaničke stabilnosti razvija se biološka stabilnost.
Sekundarna, biološka stabilnost
Zahvaljujući biokompatibilnosti titana i hrapavoj površini dentalnih implantata razvija se biološka stabilnost. „Hrapava“ površina implantata je pridjev iza koga stoje desetljeća intenzivnog istraživanja i eksperimentiranja, s ciljem dobivanja površine implantata koji će optimalno interreagirati s kosti. Posljednjih je godina napravljen veliki napredak u usavršavanju dizajna i površine implantata. Cilj je u što kraćem vremenu ostvariti što bolje urastanje vitalnih koštanih stanica u mikrostrukturu površine dentalnih implantata. Govorimo o srastanju dentalnih implantata s kosti, o oseointegraciji.
Tercijarna stabilnost
Tercijarna stabilnost nastupa nakon funkcionalne integracije i opterećenja dentalnih implantata. Znači, nakon što su na implantate stavljene krunice, mostovi ili skeletirane proteze i implantati izloženi žvačnim silama.