Ozljede zuba češće su kod djece s ortodontskim problemima i prisutnošću bolesti kao što su karijes, rahitis i genetski poremećaji zuba. U školskoj dobi, dječaci imaju veću učestalost ozljeda, povezanu s aktivnijim igrama i sportovima. Najčešće ozlijeđeni zubi su gornji sjekutići. Pacijenti s epilepsijom, cerebralnom paralizom te djeca s oštećenjem vida ili sluha su u rizičnoj skupini. Pretile djece i onih s rizičnim ponašanjem su sklonija ozljedama. Loši socio-ekonomski uvjeti također povećavaju rizik od ozljeda zbog nedostatka sigurnih prostora za igru i školovanje. Prometne nesreće često uzrokuju ozljede zuba, povezane s frakturama lica i lubanje. Sportovi čine značajan izvor ozljeda zuba, osobito timski kontaktni sportovi, borilačke vještine, klizanje, biciklizam te vožnja rolera i skejtborda. Ozljede od piercinga u ustima postaju češće, s potencijalno ozbiljnim posljedicama. Medicinski postupci poput laringoskopije, gastroskopije i intubacije također mogu rezultirati ozljedama zuba. Nasilje igra značajnu ulogu u ozljedama zuba, što se često podcjenjuje, posebno među adolescentima.
Traume tvrdih zubnih tkiva i pulpe:
Ozljede tvrdih zubnih tkiva, pulpe i alveolarnog nastavka:
Ozljede parodontnih tkiva:
Ozljede gingive ili oralne sluznice:
Prevencija dentalnih trauma podijeljena je na tri razine: primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Primarna prevencija obuhvaća mjere za sprječavanje ozljeda zuba i lica putem osvješćivanja o rizicima, preventivnog ortodontskog liječenja te korištenja štitnika za lice i usta. Sekundarna prevencija uključuje različite tretmane ozlijeđenih zuba radi očuvanja njihove vitalnosti ili zadržavanja u čeljusti. Tercijarna prevencija obuhvaća postupke nadoknade izgubljenog tkiva i rehabilitaciju pacijenata, uključujući postupke poput transplantacije zuba, ugradnje implantata i izrade krunica, mostova ili proteza.
Povećanje prijeklopa sjekutića za više od 6 mm povećava rizik od ozljede zuba. Nedovoljna prekrivenost maksilarnih sjekutića gornjom usnicom također predstavlja faktor rizika. U tim slučajevima potrebno je korigirati ortodontskim aparatima povećan prijeklop ili primijeniti mioterapijske vježbe za produženje gornje usnice i bolje prekrivanje gornjih sjekutića.
Štitnici za lice i zube mogu biti vanjski ili unutrašnji. Vanjski štitnici su integrirani u kacige ili štitnike za glavu, dok se unutrašnji dijele na konfekcijske, djelomično prilagodljive i individualne štitnike za usta.
Ovi štitnici su jednostavni za upotrebu i jeftini, ali mogu otežavati disanje i ne pružaju potpunu prilagodljivost. Djelomično prilagodljivi štitnici predstavljaju modifikaciju konfekcijskih štitnika koja omogućuje bolje prilagođavanje strukturama u ustima.
Individualni štitnici se izrađuju na temelju modela pacijentove čeljusti i pružaju maksimalnu prilagodljivost i retenciju. Oni su posebno ugodni za nošenje i pružaju bolju zaštitu od ozljeda.