Trauma jednog ili više zuba

Doktori dentalne medicine često se u svom svakodnevnom radu susreću s traumama zuba i okolnih mekih tkiva orofacijalnih područja. Prisutna je u mliječnoj i u trajnoj denticiji, zbog učestalosti njezine pojave liječenje traži posebnu pozornost.

Traumatske ozljede zuba i potpornih tkiva često se događaju u djece i adolescenata te zahtijevaju hitan terapijski postupak i dugotrajno praćenje ozlijeđenog zuba. Istraživanja su pokazala da su dentalne traume češće u muškaraca nego u žena, te da najčešće zahvaćaju gornje središnje sjekutiće. Trauma zuba nastaje kratkotrajnim djelovanjem jakih sila.

Dentalne traume se klasificiraju na:

• ozljede tvrdih zubnih tkiva i pulpe
• ozljede tvrdih zubnih tkiva, pulpe i alveoralnog nastavka
• ozljede parodontnih tkiva
• ozljede gingive ili oralne sluznice

Najčešća dentalna trauma je nekomplicirana fraktura krune zuba u trajnoj denticiji koja može dovesti do nekroze pulpe, dok je u mliječnoj denticiji najčešća ozljeda intruzija.

Uspješnost spašavanja potpuno izbijenih zuba ovisi o tome koliko se dugo zub nalazi izvan usne šupljine. Ukoliko se zub kod mliječnih i mladih trajnih zuba uspije vratiti u alveolu unutar 30 minuta od izbijanja velika je vjerojatnost da će se ponovo uspostaviti normalna cirkulacija te će zub nastaviti svoj rast. Unutar dva sata od traume relativno je visoka mogućnost spašavanja parodontnog ligamenta.

Pomični zubi fiksiraju se splintom koji imobilizira zub tijekom sedam dana. Ukoliko je pomaknut sa svoje prirodne pozicije vratimo ga lagano na mjesto i imobiliziramo na dva do tri tjedna.

Kod prijeloma cakline i dentina radi se ispun, ukoliko je oštećena pulpa zub je potrebno liječiti, a kod puknuća u 1/3 korijena zub se liječi, nadograđuje kompozitnim kolčićem te prekriva zubnom krunicom.

U slučaju da zub nije moguće spasiti rješenje su svakako zubni implantati.

Nakon traume bitno je ne paničariti već brzo reagirati. Dobar medij za transport zuba koji nije u alveoli su slina, fiziološka otopina te mlijeko, izbjegavati običnu vodu i alkohol koji dovode do dehidracije zuba.

Potrebno je javiti se doktoru dentalne medicine u najkraćem mogućem vremenu koji će Vam postaviti dijagnozu na temelju anamneze i kliničkog pregleda s rendgenskom analizom, a onda krenuti s adekvatnim postupkom u namjeri da se spasi zub.

Svaka ozljeda zahtijeva hitnu intervenciju jer gubitak vremena smanjuje mogućnost uspješnosti spašavanja zuba.