Parodontitis

Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zub, čine ga gingiva (zubno meso) i pričvrsni aparat (periodontalni ligament, cement zuba i alveolarna kost). Glavna je funkcija parodontnih tkiva pričvrščivanje zuba uz koštano tkivo čeljusti, time podupiru zube, osiguravaju ograničene pokrete zuba te primaju i neutraliziraju žvačne sile.

Zdravi zub ne klima se, a gingiva oko njega je ružičaste  boje i izgledom slična površini narančine kore. Krvarenje ili povlačenje gingive popračeno lošim zadahom može biti znak bolesti gingive i parodonta.

Najčešći uzrok upale i krvarenja gingive je loša oralna higijena. Bakterijske naslage nakupljaju se na zubima koji su slabo ili uopće nisu očišćeni.  Bakterije u naslagama proizvode toksine i metaboličke produkte koji nadražuju i oštećuju gingivu  i razvijaju upalu. Ukoliko se upala ne liječi, bakterije napadaju parodont, počinje se razarati alveolarna kost koja obuhvaća zube, a ligamenti koji vezuju zub s kosti slabe i propadaju zbog mnoštva bakterija. Stvara se parodontni džep. Zubi postaju pomični, žvakanje je otežano, te se primjećuje “povlačenje zubnog mesa” koje može biti popraćeno i bolovima. Takvi zubi često su osjetljivi na hladno, toplo i slatko.

Koja je razlika između gingivitisa i parodontitisa?

Gingivitis je upala gingive. Simptomi su mu uglavnom crvenilo, naticanje i krvarenje gingive. Gingivitis je prvenstveno uzrokovan lošom oralnom higijenom, ali može biti uzrokovan i nekim hormonalnim promjenama, uzimanjem lijekova, sistemskim bolestima ili malnutricijom. Uz pravilnu oralnu higijenu te profesionalno čišćenje zuba kod doktora dentalne medicine gingivitis se u potpunosti može izliječiti. Ukoliko se gingivitis ne liječi na vrijeme može uznapredovati u parodontitis.

Parodontitis je upalna bolest parodonta. Parodontitis za razliku od gingivitisa zahvaća i potporni aparat zuba, postepeno dolazi do stvaranja parodontalnih džepova, te gubitka kosti. Čimbenici rizika uključuju pušenje, lošu oralnu higijenu, dijabetes, HIV / AIDS, obiteljsku povijest i određene lijekove.

Parodontitis uz karijes predstavlja najčešći uzrok gubitka zubi. Poznata je i njegova uloga na opće zdravlje te se povezuje s kardiovaskularnim bolestima, moždanim udarom, dijabetesom, problemima u trudnoći I sl.

Što je plak, a što kamenac?

Zubni plak  je ljepljivi, bezbojni film,  koji se sastoji od bakterija i proizvoda njihovog metabolizma. Počinje se nakupljati na zubima 10 do 20 minuta  nakon pranja zubi. Bakterije u plaku koriste šećere koji se unose hranom i pićem te se nagomilavaju sve dok se četkanjem zubi plak ne ukloni.

Plak koji se duže vremena ne ukloni s površine zuba pretvara se u kamenac jer upija minerale iz sline. Zbog svog svojstva (80% neorganskih soli, većinom kristala i minerala pri čemu su najzastupljeniji kalciju i fosfati) kamenac izgleda kao tvrda bijela ili žuta naslagu, u nekim slučajevima zbog ulaska hemoglobina iz krvi u sastav kamenca može biti i crne boje. Za razliku od plaka, zubni kamenac nije moguće očistiti samo četkanjem ili zubnim koncem, već je potrebno obaviti profesionalno čišćenje i poliranje zuba kod doktora dentalne medicine.

Kako se parodontits dijagnosticira i liječi?

Parodontitis se dijagnosticira temelju anamneze i kliničkog pregleda, pri čemu se specijalnom parodontnom sondom mjeri postojanje i dubina parodontnih džepova te pomoću parodontnih indeksa bilježe mjesta krvarenja gingive, njen oblik i boja te još mnogobrojni podaci. Za potpunu dijagnozu potrebna je i ortopantomografska snimka čeljusti na osnovi koje se određuje oštećenje alveolarne kosti.

Terapija se prilagođava svakom pacijentu ovisno o obliku i stupnju razvoja. Cilj svake terapije parodontnih bolesti jest uklanjanje bakterija kao glavnih uzročnika upale, te zaustavljanje upale i daljnjeg razaranja tkiva. Smanjene dubine džepova i pravilna oralna higijena i profesionalno održavanje dugoročno povećavaju mogućnost očuvanja prirodnih zubi i uvelike smanjuju rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema povezanih s parodontitisom.