Umnjaci – čemu služe i kada ih treba vaditi?

Umnjaci odnosno treći kutnjaci posljednji su zubi u čeljustima, a pojavljuju se prosječno između 17. i 25. godine. Mnogi laici, ali i dentalni stručnjaci pitaju se imaju li umnjaci svrhu i trebamo li ih čuvati kao i ostale zube ili se trebaju vaditi budući da sve više ljudi ima niz neugodnih simptoma vezanih upravo uz njih.

Evolucijski gledano, umnjaci su rudimentarni organi tj. organi koji su evolucijski izgubili svoju primarnu funkciju budući da se više ne hranimo grubom i sirovom hranom kao praljudi već uglavnom procesuiranom i obrađenom hranom. Današnja problematika umnjaka nastala je zbog toga što su se ljudskoj vrsti čeljusti smanjile u odnosu na praljude, a istovremeno se svima nije smanjio broj zubi u čeljusti. Upravo radi te disproporcije događa se da umnjaci često, a naročito u donjoj čeljusti, rastu nepravilnog oblika i položaja. Ono što možemo reći jest to da danas ne znamo koja je točno uloga umnjaka, a njegovo odsustvo smatra se evolucijskim napretkom.

Neke od situacija kada ćemo se odlučiti vaditi umnjake su:

• bolne senzacije koja se prenose na uho, vrat i obližnje anatomske strukture
• opsežna karijesna lezija
• parodontitis
• parodontni džep kod djelomično izniklog umnjaka koji služi kao mjesto gdje se ostaci hrane zadržavaju i tako razvijaju upalu
• infekcija mekih tkiva oko umnjaka (perikoronitis)
• ciste
• po nalogu ortodonta za potrebe provedbe adekvatne ortodontske terapije
• kad postoji jasan rizik za potencijalnim oštećenjem susjednog zuba, okolne kosti ili živca

Ukoliko umnjak ne stvara nikakve smetnje, ne treba ga vaditi!

U slučaju da osjetite nelagodu ili bol povezanu s umnjacima, možete si pomoći analgeticima iz vaše kućne ljekarne koje i inače koristite protiv bolova (npr. paracetamol, ibuprofen, ketoprofen i sl.). Osim analgetika, važno je održavati optimalnu oralnu higijenu te je preporučljivo dva puta dnevno koristiti tekućinu za ispiranje usne šupljine na bazi klorheksidina ili 3%- tnu otopinu hidrogena kako bi se u usnoj šupljini smanjio broj mikroorganizama koji izazivaju upalu. Navedeno ni u kojem slučaju nije zamjena za stručnu pomoć tako da je u što kraćem roku nužno posjetiti odabranog doktora dentalne medicine koji će kliničkim i eventualno radiološkim pregledom postaviti točnu dijagnozu i odrediti daljni tok terapije.

Vađenje umnjaka je operativni zahvat koji se izvodi u lokalnoj anesteziji, a sam zahvat nije bolan. Postoperativni tijek je individualan, a mogu se očekivati bolovi, oteklina, krvarenje i nelagoda u usnoj šupljini tijekom nekoliko dana. Od iznimne je važnosti slijediti upute o ponašanju i preporučenim lijekovima nakon zahvata, a sve kako bi oporavak bio što brži i jednostavniji. Ukoliko su sva 4 umnjaka indicirana za vađenje, bilo bi najbolje vaditi jedan zub po posjeti kako bi se smanjila nelagoda u usnoj šupljini ili prvo jednu stranu pa nakon oporavka drugu stranu. Vaditi sva 4 umnjaka odjednom može biti naporno i iscrpljujuće za pacijenta pa se ni ne preporučuje osim u iznimnim situacijama (npr. nesuradljive osobe s posebnim potrebama u općoj anesteziji).